Poseban je problem u dijabetičnih bolesnika razvoj ulkusa na stopalima i donjim ekstremitetima. Ulkusi očito nastaju prvenstveno zbog neravnomjerne raspodjele pritiska, kao posljedica dijabetične neuropatije. Problem se povećava kada dode do iskretanja stopala. Stvaranje kalusa obično je prva abnormalnost. Alternativno, ulkusi mogu nastati zbog neudobnih ili premalih cipela, koje najprije uzrokuju stvaranje naboja jer zbog pomanjkanja osjeta bolesnik ne osjeća bol. Posjekotine i ubodi stranih tijela, kao što su igle, čavlići i staklo česti su, a u mekom tkivu može se naći strano tijelo kojeg bolesnik nije svjestan. Zbog toga svi bolesnici s ulkusom trebaju učiniti rendgensko snimanje stopala. Vaskularna bolest sa smanjenom opskrbom krvlju doprinosi razvoju lezije, a česta je i infekcija, nerijetko s više mikroorganizama.

Kako nije moguće specifično liječiti dijabetične ulkuse, brižljiva pomoć često sačuva nogu, bez amputacije. Jedan je od pristupa jednostavno smještanje bolesnika u krevet i primjena hidroterapije uz odstranjivanje neživog tkiva. Drugi preporučuju stavljanje noge u longetu radi preraspodjele tereta i zaštite lezije. U očekivanju mikrobioloških nalaza početno antibiotsko liječenje inficiranih ulkusa bez sistemnih znakova uključuje cefoksitin ili ampicilin-sulbaktam. Ako su prisutni znakovi sepse, mogu se propisati ampicilin-sulbaktam i gentamicin ili aztreonam.

Sve bolesnike treba poučiti o pravilnoj njezi stopala kako bi se spriječilo nastajanje ulkusa. Stopala uvijek moraju biti čista i suha. Bolesnici s neuropatijom ne smiju hodati bosi, čak ni kod kuće. Nužne su udobne cipele. To je poseban problem za žene, jer prikladne cipele često nisu i moderne. Stopala bi trebalo svaki dan pregledati zbog mogućih natisaka, infekcije, oguljotina ili žuljeva. Treba se savjetovati s liječnikom za svako problematično oštećenje. Liječenje faktorima rasta (npr. fibroblastni faktor rasta) možda se ubuduće pokaže uspješnim.