Anksioznost

DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA BOLESTI

Anksioznost(neuroza)-skupni naziv za niz psihičkih poremećaja,koji nemaju organsku utemeljenost. Klinička slika je kompleksna i nepotpuno definirana. Postoji mnoštvo klasifikacija bolesti.

MKB klasifikacija:

• stanja straha-neuroza straha
• histerija
• fobička stanja-fobička neuroza
• opsesivno-kompulzivna neuroza (prisilna neuroza)
• hipohondrijaza-hipohondrična neuroza
• neurastenija-neurastenični sindrom
• miješani anksiozno-depresivni poremećaji

HISTORIJAT NASTANKA I RAZVOJA BOLESTI

Anksioznost je stara vjerovatno koliko i samo čovječanstvo. Pojam “neuroza” prvi koristi Cullen 1772. godine u značenju generalne afekcije nervnog sistema. Do danas nije posve usaglašeno šta se sve može svrstati pod ovaj pojam,zbog čega i postoje različiti opisi kliničke slike i klasifikacije neuroza.

ETIOPATOGENEZA

Nepoznata,postoje različite biološke,psihološke i društveno-kulturne teorije koje je nedovoljno objašnjavaju. Biološka istraživanja navode genetsku predispoziciju,ulogu limbičkog sistema, benzodijazepinskih receptora… STRAH-po većini autora ključni fenomen neuroza,pa su teorije o nastanku bolesti,u stvari teorije o strahu. Psihoanalitčka teorija-strah je rezultat interakcije ličnosti i njene okoline. Bihevioralna teorija-strah je rezultat pogreški u učenju.

KLINIČKA SLIKA

Razlikuje se za različite oblike neuroza.

Postoje ipak neke zajedničke crte

• nema velike dezorganizacije ličnosti
• nema promjene u doživljavanju realnosti i svijeta
• morbidan strah-glavni simptom

STANJA STRAHA-NEUROZA STRAHA

40% svih neuroza, a 2/3 oboljelih su žene. Panično stanje je iznenadna navala veoma intenzivnog straha ili užasa,koji najčešće nastaje spontano,bez primjatnih predznaka.

Neuroza straha je karakterizirana postojanjem opšteg straha,osjećaja napetosti ,hiperaktivnosti autonomnog nervnog sistema i stalnog iščekivanja. Posttraumatski stresni poremećaj (PSP) je oblik straha koji nastaje kao posljedica nekog događaja koji je za tu osobu predstavljao traumu. Može biti akutni (traje do 6 mjeseci) i kronični (preko 6 mjeseci).

HISTERIJA

Većina oboljelih žene. Javlja se uglavnom između 20. i 30. godine. Konverzivni histerički poremećaji su okarakterizirani prisustvom tjelesnih simptoma koji upućuju na postojanje neuroloških oboljenja,te pjavom psihogene boli.Tipični simptomi su glavobolje u obliku stezanja, žarenja i osjećaja pritiska u glavi,otežano gutanje,dvoslike.U nekim slučajevima javljaju se pareze,paralize,gluhoća i drugi simptomi,a ono što upada u oči je potpuna ravnodušnost oboljelog za svoje stanje. Disocijativni poremećaji su još jedan oblik ispoljavanja histerije,a tu spadaju: psihogena amnezija,psihogene fuge,depersonalizacija doživljaja i pojava multiple ličnosti.

FOBIČNA NEUROZA

Javlja se obično između 20. i 30. godine,rjeđe iza 40. Dominira fobični strah-striktno povezan za određene objekte,situacije,djelatnosti… Postoje:agorafobija,socijalne fobije,fobije od bolesti.

PRISILNA NEUROZA

Veoma rijetko oboljenje. Javlja se između 20. i 30. godine Karakterizirana ponavljajućim prisilnim mislima koje oboljeli smatra nametnutima. Ove misli sugeriraju oboljelom da nešto uradi makar se to kosilo sa njegovim navikama i sklonostima.

NEURASTENIJA

Karakterizirana je simptomima umora,slabosti iscrpljenosti,koji nisu utemeljeni drugim psihičkim ili fizičkim oboljenjima ili aktivnostima. Smatra se da su posljedica stalnog osjećaja straha koji iscrpi autonomni nervni system.

HIPOHONDRIJAZA

Poremećena osoba je ubjeđena da je bolesna. Ne mora biti neurotskog karaktera-nisu svi hipohondri neurotičari.

DEPRESIVNA NEUROZA

Javlja se obično u rano odraslo doba,rjeđe u mladosti ili adolescenciji. Specifična klinička slika-izmjenjuju se epizode depresije i anksioznosti.

DIJAGNOSTIKA

Nema pouzdanih kriterija za dijagnozu,zbog nespecifične kliničke slike. Upoređuje se sadašnje stanje pacijenta sa anamnestičkim podacima o prijašnjem životu da bi se dokučilo da li su nastale promjene dovoljne za postavljanje dijagnoze. Procjena simptoma zasniva se na osnovu njihovog intenziteta,dugog trajanja,nelogičnosti…

TERAPIJSKI TRETMAN

Psihoterapija: analitičke i bihevioralne metode

Farmakoterapija: anksiolitička i antidepresivna sredstva

JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKTI BOLESTI

Neuroze su česta oboljenja. Prevalenca u opštoj populaciji iznosi 10 do 15 %. U praksi porodičnog ljekara 25 % pacijenata pati od neuroza. Odnos oboljelih žena i muškaraca je 2:1

Oboljele osobe su teret za obitelji i društvo u cjelini,zbog teškoće života s takvim osobama i troškova dugotrajne terapije. Oboljeli su radno nesposobni,pa dodatno koštaju zajednicu zbog apsentizma.