Poremećaji metabolizma vode

Voda
Voda

Voda zauzima oko 50-60% cjelokupne težine Äovjeka. Tu vodu nalazimo na tri mjesta:

  1. u ćelijama – 40% tjelesne mase
  2. u extracelularnom prostoru (bez cirkulacione mreže) 15-20%
  3. u cirkulaciji 5%

KoliÄina vode u organizmu regulisana je preko kompleksnog sistema koji se sastoji od:

Bubrega:osmo i volumi receptori u a.carotis int., jetra, lijevi atrij, vv.pulmonales, vv. Cavae.

Kora nadbubrega zona glomerulosa : aldosteron

Hipofiza:ADH

Jukstaglomerularni aparat i renin: angiotenzin

NaruÅ¡avanje raspodjele vode u organizmu i naruÅ¡avanje ukupne koliÄine vode u tijelu može da se ispolji kao primarni poremećaj (povećano ili smanjeno unoÅ¡enje vode ili elektrolita u organizam) ili kao sekundarni (popratna pojava kod niza oboljenja).

Drugo može biti vezana za poremeća elektrolita. Poremećaj sadržaja vode može da bude u smislu povećanja (hiperhidratacija) ili smanjena ukupne koliÄine vode (dehidratacija) i kada joÅ¡ dodamo poremećaje unoÅ¡enja soli vidimo da imamo 6 kombinacija:

  • izotoniÄna dehidratacija
  • hipertoniÄna dehidratacija
  • hipotoniÄna dehidratacija
  • izotoniÄna hiperhidratacija
  • hipertoniÄna hiperhidratacija
  • hipotoniÄna hiperhidratacija

za taÄno odreÄ‘ivanje vida naruÅ¡enosti mi koristimo 6 pokazatelja:

  • koncentracija natrija u serumu
  • koncentracija proteina u serumu
  • koncentracija hemoglobina u krvi
  • koncentraciju hemoglobina u eritrocitima
  • volumen eritrocita
  • hematokrit (odnos tekuće i uobliÄene faze krvi) =  uobliÄena/tekuća

IzotoniÄna dehidratacija

Sreće se kod istovremenog gubitka i vode i elektrolita (natrija), srećemo je kod gubitka krvi i plazme usljed oÅ¡tećenja krvnih sudova. kod ove dehidratacije nemamo prostorno pomjeranje teÄnosti unutar organizma, manji poremećaji teÅ¡ko se detektuju ali veći lako!

HipotoniÄna dehidratacija

Ovdje je osnova gubitak elektrolita, dio vode se preraspodjeljuje unutar organizma a drugi dio se može izgubiti. Budući da je u ekstracelularnom prostroru usljed nedostatka elektrolita (Natrij) pala osmotska koncetracija ta voda se kreće u intracelularne prostore. Rezultat tog kretanja je sljedeća slika na naših šest parametara:

  • koncentracija natrija u serumu                             -           opada
  • koncentracija proteina u serumu                          -           raste
  • koncentracija hemoglobina u krvi                        -           raste (jer odlazi voda u ćelije)
  • koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           -           opada
  • volumen eritrocita                                                           -           raste
  • hematokrit (odnos tekuće i uobliÄene faze krvi) -           raste

Budući da se najveći dio vode kod ove dehidratacije izgubi iz ekstracelularnog prostora onda i na slici dominiraju znaci poremećaja cirkulacije.

Uzroci su najÄešće: smanjeno unoÅ¡enje natrija, hroniÄno trovanje lijekovima koji uzrokuju eliminaciju soli iz tijela (salidiuretici), smanjena sekrecija alodsterona

HipertoniÄna dehidratacija

Suprotno od prethodne ovdje je osnova gubitak vode. Nastaje prelazak vode iz intracelularnog prostora u ekstracelularni zbog hipertonije koja tamo vlada. Na našoj slici imamo:

  • koncentracija natrija u serumu                             -           raste
  • koncentracija proteina u serumu                          -           raste
  • koncentracija hemoglobina u krvi                                   -           raste
  • koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           -           raste
  • volumen eritrocita                                                           -           opada
  • hematokrit (odnos tekuće i uobliÄene faze krvi) -           raste

nestanak vode u ekstracelularnom prostoru uzrokuje porast koncetracije svih tvari u krvi (za razliku od prethodne gdje smo gubili so, zbog soli vodu u pravcu intracelularnog prostora). Voda ovdje odlazi napolje i iz ekstra i iz intracelularnog prostora (rastu koncentracije hemoglobina u krvi i u eritrocitima) ovaj poremećaj srećemo kod diabetes insipidusa (smanjenje luÄenja ADH).

IzotoniÄna hiperhidratacija

Povećano unoÅ¡enje izotoniÄne teÄnosti u organizam (nekontrolisane transfuzije i infuzije) ili kod smanjenog izluÄivanja (oligurije i anurije), kod gubitka proteina u nefrotskom sindromu itd.

Povećava se sadržaj vode u ekstracelularnom prostoru bez njenog povlaÄenja iz drugih prostora. NaÅ¡a slika

  • koncentracija natrija u serumu                             – nepromjenena
  • koncentracija proteina u serumu                          – pada
  • koncentracija hemoglobina u krvi                                   – opada
  • koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           – nepromjenjena
  • volumen eritrocita                                                           – nepromjenjen
  • hematokrit (odnos tekuće i uobliÄene faze krvi) – opada

HipotoniÄna hiperhidratacija

Jedina u kojoj imamo porast sadržaja svih dijelova vode u organizmu. Nastaje kod prevelikog pijenja vode ili kod unoÅ¡enja hipotoniÄnih infuzija. TakoÄ‘e kod hipersekrecija ADH itd.

HipotoniÄna voda dolazi u ekstracelularni prostor i odatle se raspodjeljuje u intraceularni prostor. Tako da je naÅ¡a slika:

  • koncentracija natrija u serumu                             – opada
  • koncentracija proteina u serumu                          – opada
  • koncentracija hemoglobina u krvi                                   – opada
  • koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           – opada
  • volumen eritrocita                                                           – raste
  • hematokrit (odnos tekuće i uobliÄene faze krvi) – opada

srećemo je i kao hroniÄni oblik tzv. Å varc-Bartov sindrom (stalno povećana sekrecija ADH)

HipertoniÄna hiperhidratacija

DogaÄ‘a se kod povećanog unoÅ¡enja soli u organizam. Ta so (Na) povlaÄi vodu iz intracelularnog prostora i iz okoline (uvećana žeÄ‘)

  • koncentracija natrija u serumu                             – raste
  • koncentracija proteina u serumu                          – opada
  • koncentracija hemoglobina u krvi                                   – opada
  • koncentraciju hemoglobina u eritrocitima           – raste
  • volumen eritrocita                                                           – opada
  • hematokrit (odnos tekuće i uobliÄene faze krvi)   – opada

Nalazimo je i kod kušingovog i konovog sindroma.

Efekti dehidratacije

Na kardiovaskularnom sistemu se prvo uoÄavaju promjene, smanjenje vode u cirkulaciji dovodi do pada srednjeg arterijskog pritiska, uz to u tom smislu ide i smanjen protok krvi zbog nastale hemokoncetracije. Zbog toga nastaju kompenzatorne promjene u vidu ubrzavanja rada srca i preraspodjele krvi u organizmu.

CNS je najosjetljiviji na ovo jer pad pritiska umanjuje dotok krvi u njega i umanjuje dolazak kisika i hranjivih materija. Pored toga umanjena cirkulacija kroz bubrege sprjeÄava odstranjivanje toksiÄnih produkata metabolizma iz organizma pa se njihovi efekti ispoljavaju  na CNSu. Javljaju se poremećaji svijesti sa halucinacijama.

Na bubrezima imamo takođe promjene u vidu oštećenja epitela tubula pa se povećava njihova propustljivost i pogane tvari koje su u glomerularnom filtratu izašle ponovo se vraćaju kroz tubule. Kako pada arterijski pritisak smanjuje se i glomerularna filtracija i dolazi prvo do oligurije i zatim do potpune anurije. Što ima za posljedicu acidozu i druge efekete poganih tvari u krvi.

Digestivni aparat ne pripada vitalnim organima pa je odmah izložen djelovanju nepoželjnih efekata jer se organizam ne trudi da ga zaštiti. Javljaju se sveopći poremećaji varenja

Efekti hiperhidratacije

Najraniji efekti hiperhidratacije vide se u cirkulaciji gdje imao povećanje volumena krvi (hipervolemiju) uz smanjenje koncetracije proteina u krvi. Pored toga ako se u hiperhidrataciji nisu unosile soli onda imamo i hipotoniÄnu krv u kojo eritrociti lako hemoliziraju pa je moguće dokazati hemoglobin i žuÄne boje u serumu.

Hipervolemija u poÄetku dovodi do povećanog izluÄivanja mokraće (polyuria) ali uskoro epitelne kanaliće bubrega zaÄepe gromuljice hemoglobina i poliurija prelazi u oliguriju.

Prekomjerno nakupljanje vode u tkivima zovemo hydrops ili oedema.

Ta se teÄnost može gomilati u svim dijelovima tijela hydropericardium, hydrothorax, ascites…

Trabsudat je prekomjerno nakupljanje teÄnosti u Äijoj osnovi nije upala. A eksudat je izljevanje teÄnosti kao posljedica upale