Hiperkalijemija

Definicija:

Označava stanje kada je serumski kalijum viši od 5,5 mmol/l.

Etiologija:

Javlja se kod teške acidoze, respiratorne insuficijencije, akutne renalne insuficijencije, adrenogenitalnog sindroma, Addisonove bolesti, hronične renalne insuficijencije kod anuričnih bolesnika kada se daje kalij.

Klinička slika:

Klinički simptomi parestezije, pareze, bradikardija, EKG promjene do teške aritmije i zatajivanja miokarda.

Dijagnoza:

Postavlja se na osnovu prepoznavanja simptoma i znakova, kao i karakterističnog EKG nalaza. Nalaz visokog nivoa kalijuma u serumu potvrđuje dijagnozu.

Liječenje:

Liječenje može biti akutno ili hronično. Ako je kalijum u serumu viši od 7 mmol/L ili ako EKG pokazuje znake hiperkalijemije postoji potreba za urgentnim liječenjem.

• Akutno liječenje hiperkalijemije ima za cilj da zaštiti srce od efekta kalijuma anatagonizujući efekat na srčanu sprovodljivost – intravenska primjena kalijuma; zatim da kalijum iz ekstraćelijske tečnosti usmjeri u intraćelijsku tečnost – primjena natrijum bikarbonata, insulina i glikoze; i smanji ukupni kalijum u organizmu – smole za izmjenu katjona, diuretici, dijaliza.
• Hronično liječenje hiperkalijemije u odmakloj bubrežnoj insuficijenciji zahtjeva prije svega ograničenje unosa kalijuma ishranom. Efikasni su diuretici koji djeluju na nivou Henlejeve petlje. Hronično liječenje se može sprovoditi i primjenom smola za izmjenu katjona.