Tumori jajnika spadaju meÄ‘u najÄešće neoplazme u organizmu žene. Oni mogu da se podjele u viÅ¡e grupa. Prema podjeli, koju je na osnovu viÅ¡e postojećih klasifikacija prihvatio Read, razlikujemo najprije pseudotumore i prave tumore.
Prva grupa – tumori od žljezdanog tkiva – Äine epitelni tumori jajnika.
Drugu grupu ovarijalnih tumora Äine tumori vezivnog tkiva.
Treću grupu tumora Äine teratomi i složeni tumori.
Funkcionalni tumori jajnika, Äine Äetvrtu grupu ovarijalnih tumora. Njih dijelimo na dvije podgrupe:
U petu grupu spadaju neklasifikovani tumori jajnika, i to
Pored primarnih postoje i sekundarni i metastatski karcinomi jajnika.
Tumori jajnika dok su mali, bilo da su benigni ili maligni, ne izazivaju nikakve smetnje niti daju simptome po kojima se mogu otkriti. Rijetko mogu biti uzrok neurednim krvarenjima, amenoreji ili sterilitetu, zbog Äega se bolesnica obraća ljekaru. U toj fazi bolesti tumori jajnika dijagnostikuju se kao sluÄajan nalaz pri kontrolnom pregledu. Simptomi kod postojanja tumora na jajniku javljaju se tek kada oni svojom veliÄinom poÄnu da izazivaju osjećaj prisustva stranog tjela u abdomenu bolesnice ili kada pritiskom na susjedne organe izazivaju poremećaj njihove funkcije, prvenstveno funkcije beÅ¡ike i rektuma. Isto tako mogu se javiti bolovi, ali oni se obiÄno javljaju tek ako nastupi neka od komplikacija koje mogu da prate ovarijalne tumore. Postojanje ovarijalnih tumora ustanovljava se kombinovanim pregledom. RjeÄ‘e se tumor, ako je znatnijih dimenzija, može zapaziti ili opipati preko trbuÅ¡nog zida.
Pri ginekoloÅ¡kom pregledu, u sluÄaju postojanja ovarijalnog tumora, tumor se opipava, zavisno od njegove veliÄine, u maloj karlici ili u trbuÅ¡noj duplji sa strane od materice. RjeÄ‘e, dok su joÅ¡ relativno mali, iako su slobodni i na dugaÄkoj peteljci, tumori se mogu opipati ispred materice ili iza nje u Duglasovom prostoru. Kod velikih ovarijalnih cista ponekad se tijelo materice teÅ¡ko može da ispalpira, pa se u tom sluÄaju, naroÄito ako u isto vrijeme postoji i amenoreja, može posumnjati i na graviditet. U takvoj situaciji odsustvo sigurnih znakova trudnoće, neosjetljivost tumora na hormon zadnjeg režnja hipofize, njegova konzistencija i položaj tumora izvan materice ustanovljen pomoću sondiranja materiÄne duplje ili histerosalpingografijom omogućava postavljanje taÄne dijagnoze. NeÅ¡to je teža diferencijalna dijagnoza, u tim okolnostima izmeÄ‘u tumora jajnika i vanmateriÄne trudnoće. Osim toga, postojanje velike ovarijalne ciste koja ispunjava cijelu trbuÅ¡nu duplju, može izazvati diferencijalnodijagnostiÄke teÅ¡koće izmeÄ‘u ovarijalne ciste i ascitesa. Postavljanje taÄne dijagnoze, odreÄ‘ivanje položaja, veliÄine i prirode tumora danas je veoma uprošćeno i olakÅ¡ano korišćenjem ehografije, koja takode veoma mnogo pomaže u rjeÅ¡avanju diferencijalnodijagnostiÄkih problema.
Kada se ustanovi postojanje ovarijalnog tumora, potrebno je nastojati da se utvrdi da li je u pitanju pseudotumor ili prava neoplazma jajnika. Ovo je važno iz terapijskih razloga, jer se kod pseudotumora ne mora uvek koristiti operativno lijeÄenje, a kod pravih tumora po pravilu operacija je terapija izbora.
Ako se posumnja ili postavi dijagnoza pravog tumora, teÅ¡ko je daljim ispitivanjima sa sigurnošću ustanoviti benignu ili malignu prirodu bolesti. Ipak, iako se u svakom sluÄaju primjenjuje operativno lijeÄenje, dobro je ako se pravi karakter neoplazme ustanovi joÅ¡ prije operacije. U tom sluÄaju, preoperativna priprema ili, Äak, i preoperativna terapija sprovedu se adekvatnije. I pored svih teÅ¡koća, u odmaklim sluÄajevima bolesti već i obiÄnim ginekoloÅ¡kim pregledom može se sa priliÄnom sigurnošću postaviti diferencijalna dijagnoza izmeÄ‘u benignih i malignih tumora jajnika. U tome veliku pomoć mogu da pruže pomoćne dijagnostiÄke metode, prvenstveno pregled sedimenta punktata dobijenog iz tumora ili ascita, pri Äemu se punktat sedimentira i boji po metodi papanikolau. Već i samo prisustvo ascita kod postojanja ovarijalnog tumora ili sa izvjesnom vjerovatnoćom govori o malignom karakteru procesa.
Socialize