Amenoreja ili potpuni izostanak menstruacije predstavlja simptom, a ne bolest.
Amenoreja se grubo deli na fiziološku i patološku, primarnu i sekundarnu.
Fiziološka amenoreja
Izostanak menstruacije u životnim dobima i stanjima kada se ona i inaÄe ne javlja. FizioloÅ¡ka amenoreja postoji do puberteta, u toku trudnoće, posle poroÄ‘aja, za vreme laktacije, u menopauzi.
Kada će se uspostaviti menstruacioni ciklus u takvoj situaciji u velikoj meri zavisi od laktacije. Kod žena koje ne doje menstruacija se javlja mnogo ranije.Iako dojenje produžava sekundarnu amenoreju, ono to Äini samo do izvesne vremenske granice. Nastavljanje dojenja i posle toga ne spreÄava pojavu ovulacije i uspostavljanje menstruacionog ciklusa.
§ U poÄetku klimakterijuma jajnici postaju neosetljivi na podsticaje iz prednjeg režnja hipofize i u njima se javljaju atrofiÄne promene koje progresivno napreduju. Zbog toga i povećano luÄenje gonadostimulina, koje nastaje u to doba, nije u stanju da u jajnicima održi luÄenje seksualnih hormona sa pojavom ovulacija i stvaranjem žutih tela. Prestanak luÄenja seksualnih hormona, izmeÄ‘u ostalog, dovodi do atrofije materice u celini, a posebno njenog endometrijuma.
Patološka amenoreja se još i danas deli na primarnu i sekundarnu. Da li je jedna amenoreja primarna ili sekundarna zavisi od doba kada su se javili uzroci koji je izazivaju.
I kod jednog i kod drugog tipa amenoreje uzroci su najÄešće hormonsko-konstitucione prirode.
Poremećaj nekog organa na liniji (kora mozga, hipotalamus, hipofiza, jajnik, materica) dovodi do poremećaja menstruacionog ciklusa. Veliki znaÄaj u nastajanju amenoreje mogu imati i oÅ¡tećenja funkcije drugih endokrinih organa, naroÄito nadbubrega, Å¡titnjaÄe i pankreasa.
Prema sedištu poremećaja amenoreje se mogu podeliti na amenoreje hipotalamusnog, hipofiznog, ovarijalnog uterusnog porekla.
Amenoreje koje potiÄu od poremećaja u nivou hipotalamusa i hipofize su centralnog, a arnenoreje izazvane poremećajima na jajnicima, materici i vagini perifernog porekla.
Pored toga, postoje i amenoreje uzrokovane poremećajem funkcije štitne žlezde, kore nadbubrega i pankreasa.
U sluÄajevima amenoreje hipotalamusnog porekla, najÄešće je zbog patoloÅ¡kih promena na samom hipotalamusu smanjena produkcija rilizing faktora (LHRH) ili otežan transport zbog patoloÅ¡kih promena na peteljci koja povezuje hipotalamus sa hipofizom (recimo kod tumora koji je pritišću).
Za amenoreju hipotalamusnog porekla karakteristiÄno je smanjeno luÄenje FSH i luteinizirajućeg hormona, Å¡to izaziva poremećeno luÄenje ženskih polnih hormona.
PoÅ¡to je i luÄenje estrogenih hormona i progesterona takoÄ‘e poremećeno, izostaje estrogeno dejstvo na endometrijum i vaginalnu sluznicu, Äiji epitel zbog toga pokazuje znake atrofije.
Slabo dejstvo estrogena može se dokazati endometrijalnom biopsijom, ili citohormonskim analizama. Ako se takvoj bolesnici daje progesteron, po prestanku njegove aplikacije neće nastupiti krvarenje iz endometrijuma koji prethodno nije pripremljen estrogenima. Ako se pak, izvesno vreme na materiÄnu sluznicu deluje estrogenima, pa se posle toga nastavi sa aplikacijom progesterona, endometrijum će reagovati na njihovu aplikaciju, te će po prestanku davanja nastupiti krvarenje zbog pada estrogena.
U terapiji amenoreja hipotalamusnog porekla treba odstraniti uzrok koji ih je izazvao. Osim toga, dobri rezultati mogu se postići davanjem luteinizirajućeg hormona (djeluje na luÄenje estrogena), cikliÄno sa naknadnom primenom progesterona.
Dobri rezultati mogu se postići i naizmeniÄnim davanjem estrogena i progesterona u nekoliko ciklusa.
Amenoreje koje pravi uzrok imaju u kori mozga – pshiÄke svoje dejstvo ispoljavaju preko hipotalamusa
U grupu amenoreja hipotalamusnog porekla spada i amenoreja kod Frelihove bolesti, odnosno adiopozogenitalnog sindroma. Ovaj sindrom smatra se posledicom oÅ¡tećenja funkcije hipotalamusa, odnosno nedostatkom podsticaja gonodotropne funkcije prednjeg režnja hipofize. Pri tome je, meÄ‘utim, oÄuvana njena tireotropna i adrenokortikotropna funkcija, te se ne javljaju znaci hipofunkcije ovih žlezda. Poremećen je i centar za apetit u hipotalamusu. Zbog toga ovaj sindrom karakteriÅ¡e gojaznost, pospanost, hipoplazija genitelnih organa i amenoreja.
Tumori hipofize, njena nedovoljna razvijenost, oÅ¡tećenja izazvana bolestima ili cirkulatornim promenama glavni su uzroÄnici amenoreje. Kod takvih bolesnica smanjeno je ili uguÅ¡eno luÄenje gonadotropnih hormona, a samim tim smanjena je i aktivnost jajnika.
LeÄenje treba da bude po mogućnosti uzroÄno. Ako to nije moguće, onda treba davati gonadostimuline. Hipofizna amenoreja obiÄno je jedan od simptoma u sklopu sindoroma insuficijencije hipofize.
LeÄenje je simptomatsko i supstituciono.
Viđa se kod hipofunkcije i hiperfunkcije jajnika.
Hipohormonska amenoreja prati poremećaj u razvoju i funkciji jajnika, bilo da se radi o ageneziji, hipoplaziji ili hipofunkciji.
Hiperhormonska amenoreja - posledica je pojaÄanog i produženog luÄenja estradiola ili progesterona. Ovakva amenoreja obiÄno je privremenog karaktera ako se radi o folikulamoj ili, luteinskoj cisti. Ona se, meÄ‘utim, može javiti i kao posledica funkcionalnih tumora jajnika tumora granuloznih ćelija ili ćelija unutraÅ¡njeg omotaÄa.
Isto tako, amenoreja može da prati i pojaÄanu produkciju androgenih hormona jajnika.
Stein-Leventalov sindrom. – Amenoreja i oligomenoreja sreću se i kod priliÄno retkog SteinLeventalovog sindroma. Ovaj sindrom karakteriÅ¡e jednostrano ili obostrano policistiÄno uvećanje jajnika, poremećaj menstmacionih ciklusa i sterilitet. Makroskopski, jajnici su jasno povećani, do veliÄine kokoÅ¡jeg jajete, sjajne sivkastobeliÄaste boje, zadebljane tunike albugineje. Na preseku jajnika, u kori, vide se mnogobrojni cistiÄni folikuli i hiperplazija srži.
AnamnestiÄki, bolesnica se žali na amenoreju ili oligomenoreju, koja se smenjuje sa neurednim krvarenjima. Pri opÅ¡tem pregledu zapažaju se znaci maskulinizacije, u prvom redu pojava dlaka na nauÅ¡nicama i bradi, maIjavost dojki, obilna dlakavost muÅ¡kog tipa na spoljnim polnim organima i stidnom brežuljku. Pri palapatornom ginekoloÅ¡kom pregledu nadu se znatno uvećani jajnici. Uvećanje jajnika može se potvrditi i dopunskim pregledima celioskopijom, ultrazvukom i ginekografijom. Znaci maskulinizacije posledica su povećanog luÄenja androgenih hormona u jajnicima i nadbubrezima. Zbog toga su vrednosti 17-ketosteroida na gornjoj granici ili neÅ¡to poviÅ¡ene. U stvari, kod ovog sindroma poremećena je korelacija izmeÄ‘u gonadotropnih i ovarijalnih hormona, koji se ne izluÄuju u vidu normalnih krivulja. Umesto da variraju, estrogeni hormoni se izluÄuju stalno u jednakim koliÄinama, u vidu prave linije, te izostaje stimulacija prednjeg režnja hipofize, Äime se zatvara krug koji se ispoljava simptomima karakteristiÄnim za Stein-Leventalov sindrom. Veoma dobri rezultati postižu se davanjem klomifena, koji dovodi do ponovnog uspostavljanja normalnih odnosa u luÄenju hormona prednjeg režnja hipofize i jajnika. Ako to uspe, vrÅ¡i se klinasta resekcija oba jajnika, koja obiÄno dovodi do brzog privremenog izleÄenja i iÅ¡Äezavanja simptoma, pri Äemu hirzutizam i drugi znaci maskulinizacije teÅ¡ko nestaju. Sindrom se, isto tako, posle izvesnog vremena može povratiti.
Primarna amenoreja uterusnog porekla sreće se kod neosetljivosti endometrijuma na normalne hormonske podsticaje jajnika ili kod urođene aplazije materice ili većeg stepena hipoplazije.
Sekundarna amenoreja materiÄnog porekla nastaje prilikom oÅ¡tećenja sluznice kausticima ili radijumom, posle Äega dolazi do srastanja njenih zidova i obliteracije lumena, kao i kod uznapredovanog endometritisa tuberkulozne etiologije. Osim toga, ovaj tip amenoreje sreće se i kao posledica grubih i dubokih kiretaža, koje mogu da dovedu do stvaranja atrofiÄnog, funkconalno manje vrednog endometrijuma ili, pak, kada se u materiÄnoj Å¡upljini stvore manje ili veće srasline koje delimiÄno ili potpuno obiiteriÅ¡u materiÄnu duplju (AÅ¡ermanov sindrom). Do sliÄne situacije, mada izuzetno retko, može da dovede i intrauterina infekcija u toku poroÄ‘aja ili pobaÄaja. Ponekad je i kod normalno razvijene materice prag osetijivosti endometrijuma toliko poviÅ¡en da ne reaguje na uobiÄajene hormonske impulse, Å¡to se ispoljava amenorejom.
Pored navedenih uzroka, do amenoreje može da dovede i poremećaj funkcije, pre svega, Å¡titne i nadbubrežne žlezde i pankreasa. Poznato je, naime, da je hipertireoidizam Äesto praćen amenorejom, dok hipotireoidizam Äešće karakteriÅ¡e neuredno krvarenje, a reda amenoreja. U prvom sluÄaju ovo je posledica povećane koliÄine tiroksina, koji paraliÅ¡e gonadotropnu funkciju hipofize, usporava i smanjuje izluÄivanja estrogena i ima toksiÄno dejstvo na jajnike. Hiperfunkcija kore nadbubrega izazvana hiperplazijom, adenomom ili karcinomom takode može da inhibira gonadotropnu aktivnost hipofize i da smanjuje produkciju estrogena, Å¡to se ispoIjava poremećajem menstrulnih ciklusa i Äestom pojavom amenoreje. U ovakvim sluÄajevima takode postoje manje ili viÅ¡e izraženi znaci virilizma.
Amenoreja se sreće i kod Å¡ećerne bolesti ako je reÄ o mladim osobama. To je dokaz da i pankreas može imati udela u njenom nastajanju. LeÄenje dijabetesa obiÄno dovodi do uspostavljanja menstrualnih ciklusa.
Treba napomenuti da se amenoreja javlja i u dugotrajnim i teÅ¡kim bolestima i stanjima krajnje iscrpljenosti ili hroniÄne pothranjenosti, kada se organizam bolesnice brani spreÄavajući gubitak dragocene krvi menstruacijom. Takve amenoreje sreću se kod teÅ¡ke plućne tuberkuloze i kod malignih oboljenja praćenih kaheksijom. IzleÄenje od osnovne bolesti i poboljÅ¡anje opÅ¡teg stanja bolesnice dovodi do ponovnog uspostavljanja menstrulnog ciklusa.
Terapija se usmerava najpre na pronalaženje i odstranjenje uzroka osnovne bolesti. U mnogim situacijama leÄenje amenoreje Äak nije ni potrebno.
Ponekad, ipak, ono može biti i simptomatsko. Hormoni jajnika dati bolesnici sa amenorejom deluju na sluznicu materice izazivajući cikliÄne promene. Istovremeno se davanjem hormona jajnika vrÅ¡i supresija na aktivnost samih ovarijuma, a takode i supresija gonadotropne aktivnosti prednjeg režnja hipofize. Zbog toga, kada se posle nekoliko ciklusa prestane sa davanjem ovarijalnih hormona, treba da doÄ‘e do Rebound-efekta – poboljÅ¡anja funkcije prednjeg režnja hipofize i jajnika.
Ako terapija ovarijalnim hormonima ostane bez rezultata, može se pokuÅ¡ati sa centralnom stimulacijom jajnika, dejstvom preko hipotalamusa, odnosno prednjeg režnja hipofize –  ovarijalni hormoni kombinuju se sa gonadotropinima ili se gonadotropini primenjuju sami. U iste svrhe koristi se i klomifen. No, dok je terapija amenoreje ovarijalnim hormonima bezopasna i neÅ¡kodljiva, leÄenje gonadotropnim hormonima i klomifenom može biti opasno, pa ga treba obazrivo sprovoditi.
Socialize