Dijagnoza trudnoće

Dijagnoza trudnoće postavlja se na osnovu anamnestičih podataka i objektivnog pregleda trudnice. Postoje promjene koje u organizmu žene izaziva stanje trudnoće i na osnovu kojih postavljamo dijagnozu trudnoće. Te promjene nazivaju se znaci trudnoće. Njih dijelimo u tri grupe: nesigurne, vjerovatne i pouzdane.

Nesigurni znaci trudnoće potiču od promjena u organizmu žene i promjena u njenoj psihičkoj sferi. Ove promjene viđaju se u trudnoći, ali nisu specifične za graviditet, tj. takve se promjene mogu naći i kod negravidnih žena. U ove znake spadaju

• Simptomi Git-a: prohtjevi za kiselim jelima, muka, gađenje, povraćanje, osjećaj naročitih mirisa koje drugi ne zapažaju,
• promjene psihičke sfere: lako mjenjanje raspoloženja, parestezije, neuralgije itd.
• Promjene vanjskog izgleda: uvećanje trbuha i bokova, pigmentacija na pojedinim dijelovima kože,

Vjerovatne znake čine promjene na polnim organima žene i na dojkama. Tu spadaju:

• izostanak menstruacije,
• lividitet i nabubrelost stidnice,
• lividitet sluzokože vagine i grlića uterusa,
• uvećanje i razmekšanje uterusa,
• uvećanje dojki i pojava kolostruma,

Iako se ovi znaci mogu naći i izvan trudnoće, naročito u pojedinim stanjima i oboljenjima, oni redovno prate trudnoću, te nalaz nekog od ovih znakova u velikoj mjeri ukazuje na mogućnost postojanja trudnoće. U rane vjerovatne znake spadaju još i Hegarov i Piskačekov znak.

Hegarov znak karakteriše razmekšanje istmičkog dijela uterusa već u samom početku trudnoće, razmekšanje istmusa može biti toliko naglašeno da ljekar koji pregleda trudnicu ima utisak da grlić i uvećana materica predstavljaju dva potpuno odvojena tijela, ljekar može da napravi grešku pa da grlić smatra cijelom matericom, a uvećano i razmekšano tijelo uterusa proglasi za cističan tumor

Piskačekov znak karakteriše asimetrično uvećanje i razmekšanje dijela uterusa u koji se usadio začetak. Ovdje takode može da se pogreši, pa da se uvećan i razmekšan rog uterusa u kome se usadio ovulum smatra ovarijalnom cistom, a ostatak sa grlićem da se smatra cijelom matericom.

Danas nas upotreba ultrazvuka štiti od takvih dijagnostičkih promašaja. Samo ako se ustanovi da kod žene postoji u isto vrijeme više vjerovatnih i nesigurnih znakova trudnoće, onda imamo pravo da postavimo dijagnozu trudnoće. Tako, na primjer, izostanak menstruacije, iako spada u vjerovatne znake trudnoće, ne može se uzeti sam po sebi kao dovoljan dokaz za postavljanje pouzdane dijagnoze graviditcta. Međutim, ako je izostanak menstruacije praćen prohtjevima za kiselim jelima, mukom, gađenjem i povraćanjem, i ako se pri pregledu nađe uvećana i razmekšana materica, onda se može postaviti dijagnoza.

Sigurni znaci trudnoće su relativno kasni znaci trudnoće. Oni potiču od dokazivanja ploda ili njegovih manifestacija u materici i otkrivamo ih tek sredinom trudnoće, odnosno tek poslije četvrtog mjeseca. U njih spadaju:

• opipavanje dijelova tjela ploda,
• opipavanje i zapažanje pokreta ploda,
• slušanje srčanih tonova ploda,
• šum pupčane vrpce,
• nalaz skeleta i drugih dijelova ploda pri rendgenskom, pregledu ili na rendgenskom snimku, na kome se vide kosti ploda. Zbog kraće ekspozicije X zracima, veoma štetnim po plod, mnogo je bolje u nejasnim slučajevima koristiti rendgenografiju, nego rendgenoskopiju majke.
• Ultrazvuk od pete sedmice trudnoće
• Fetalni ekg u kasnim mjesecima trudnoće