Maligni tumori kože

CARCINOMA SPINOCELLULARE

Sinonimi za carcinoma spinocellulare su: Carcinoma planocellulare corneum; epithelioma; spinalioma.

Spinocelularni karcinom predstavlja malignu neoplazmu koja potjece od koznih keratinocita, a zahvaca kozu i mukozne membrane. Razvoj spinocelularnog karcinoma je znatno agresivniji od razvoja baseocelularnog karcinoma. Cesto su prisutne I metastaze u regionalne limfne cvorove.

Incidence spinocelularnog carcinoma jako varira od zemlje do zemlje, pa cak I unutar jedne populacije.

Incidenca epithelioma je oko cetiri puta manja od bazalnog, ali je oko osam puta veca od malignog melanoma koze.

Poznato je nekoliko faktora koji uzrokuju spinocelularni karcinom.  Najvazniji faktor jeste  tip koze, koji je genetetski odredjen. Osobe sa svijetlom kozom, svijetlom kosom  I sa dosta pjega predstavljaju najugrozeniju kategoriju. Osim genetskog faktora dokazano je da cesta izlozenost UV zrakama tokom zivota je odgovorna za ovaj tip tumora koze, s obzirom na to da se najcesce javlja na podrucjima koja su najvise izlozena suncu, kao sto je lice, tjeme, usi, gornji dijelovi grudi I ledja, tako da se cesce javlja kod osoba koji su zbog posla izlozeniji suncu ( ribari, poljoprivrednici ).

Epithelioma se takodje moze javiti I u slucaju stalne izlozenosti  hemijskim kancerogenim supstancama, kao I kod zdravstvenog osoblja koje je duze vrijeme eksponirano malim dozama rentgenskih zraka. Faktori koji takodje mogu uticati na razvoj spinocelularnog karcinoma su I hronicna ozlijeda koze, prisustvo oziljaka poslije opekotina koji su cesto upalno promjenjeni.

Klinicka slika

Spinocelularni karcinom nastaje kada abnormalne stanice ( keratinociti ) iz gornjeg sloja koze (epidermisa) dospjevaju u dermis.

Epithelioma se razvija kao mala verukozna promjena (pocetna lezija) koja moze biti sive ili zuto-smedje boje I najcesce se pojavljuje na donjoj trecini lica.  U pocetku raste sporo I bezbolno , ali kada dostigne odredjenu velicinu moze rasti brzo I razarajuce.  Moze se siriti I u druge dijelove tijela. Ta pocetna promjena se razvija u prominentni cvor velicine zrna graska do ljesnika , koji se ubrzo u centru ulcerozno raspada. Ova promjena moze od pocetka  imati ulcerozni karakter.

Bolest se javlja u dva glavna oblika: endofiticni I egzofiticni.

Egzofiticni oblik bolesti (Epithelioma spinocellulare tuberosum) razvija cvor ili ravno uzdignuce iznad razine koze boje normalne zdrave koze ili mesa.  Na promjeni treba potraziti ulceraciju koja je cesto prisutna.

Endofiticni oblik (Epithelioma spinocellulare ulcerosum)

karakterizira nastajanje defekta koze u obliku ulkusa koji nema tendenciju zarastanja.

Epithelioma cesto zahvaca donju usnicu, promjena pocinje kao mala hiperkeratoticna plocica I koja se dalje ravija kao egzofiticni ili endofiticni oblik bolesti.

Spinaliom se moze javiti I na jeziku, na glansu penisa I vanjskom zenskom spolovilu, za razliku od bazalioma koji se nikada ne razvija na sluznicama.

Tok bolesti

Tok spinalioma je progresivno-hronican, s tendencijom pojave metastaza, I u krajnjem slucaju sa letalnim ishodom.

Histopatoloska slika

Mikroskopski tumor je gradjen od skupine iregularnih nakupina keratinocita u dermisu, koji imaju tendenciju da keratinoziraju I formiraju roznate perle. Ako su celije manje diferencirane imaju I manju skolonost stvaranja roznatih perli, a to ujedno predstavlja i losiju prognozu.

Dijagnoza

Dijagnoza spinocelularnog karcinoma se postavlja na osnovu klinicke slike, a potvrdjuje se na temelju histoloskog nalaza.

Terapija

Prvi izbor u lijecenju spinalloma su hirursko odstranjenje promjene I rendgensko zracenje u ukupnoj dozi 60-65 Gy. Ukoliko su prisutne I regionalne mestastaze terapija se provodi hirurski ne samo tumora vec I zahvacenog limfnog cvora.

CARCINOMA BASOCELLULARE

Bazocelularni karcinom je semimaligni tumor kože karakteriziran infiltrativnim rastom tumorskih stanica koje morfološki odgovaraju keratinocitima bazalnog sloja, folikula dlake ili lojnih žlijezda.

Epidemiologija

Bazocelulami epiteliom je najčešća forma karcinoma kože. Najčešće se javlja kod bijelaca, nešto je rjeđi kod pripadnika žute rase, a samo iznimno se nalazi u crnaca. Incidencija ovog tumora ovisi o broju sunčanih dana u godini i , idući od ekvadora prema polovima, za svakih 10 stepeni zamljopisne širine incidencija se smanjuje za 50%. Posebno često ovaj tumor nalazimo kod osoba između 50. i 70. godine života. Iznimno rijetko bazaliom opažamo kod mlađih osoba, vezano uz imunosupresiju ili u okviru nakih drugih patoloških stanja (npr. kod albinizma). Bazocelularni karcinom se učestalo dijagnosticira kod radnika koji su profesionalno dugo eksponirani sunčevom svjetlu (npr. zemljoradnici, ribari, pomorci..), pa ga neki autori ubrajaju u profesionalni karcinom.

Etiopatogeneza

Ne postoji jedinstveni uzročni faktor odgovoran za nastanak bazalioma. Ovaj tumor nastaje sinkancerogenim djelovanjem više različitih faktora koji se mogu podijeliti u egzogene i endogene. Među egzogenim faktorima najvažniju ulogu ima djelovanje sunčevog svjetla, te mehanički, toplotni i hemijski podražaji. Posebno su aktivne UV-B zrake , valne dužine 290-320nm, fotoni koji primarno oštećuju molekule DNK, pri čemu je pirimidinski lanac biološka meta ove fotoreaktivacije. Iako je reparacija tako nastalih oštećenja jedna od esencijalnih osobina stanice, dugotrajna ekspozicija može dovesti do grešaka u procesu reparacije s posljedičnim nastankom malignih stanica, čiji je rast ireverzibilan. Međutim, distribucija bazalioma ne korespondira u cijelosti sa ekspozicijom kože sunčevom svjetlu, kao što je to slučaj sa spinocelularnim karcinomom. Pojedine regije, kao npr. dorzum šake, rijetko su mjesta javljanja bazalioma, a s druge strane ovaj tumor nerijetko nalazimo na trupu i retroaurikularnim regijama, što se povezuje sa rasprostranjenošću pilosebacealnih folikula. Pored UV-B zraka sunčevog spektra, ulogu u etiopatogenezi bazalioma mogu imati i UV zrake umjetnog izvora koje se koriste u fototerapiji ili fotohemoterapiji, te rentgenske zrake. Od endogenih faktora na prvom mjestu su genetski faktori , što posebno dolazi do izražaja u nekim nasljednim sindromima ( Syndroma Gorlin-Goltz, Xeroderma pigmentosum). Smatra se da tumorske stanice potječu od pluripotentnih stanica koje se kontinuirano stvaraju i mogu se diferencirati u smijeru pilosebacealnih struktura te apokrinih i ekrinih žlijezda. Također se navodi da bi tumorske stanice mogle voditi porijeklo iz rezličitih struktura, kao što su bazalni keratinocit, primordijalne zametne stanice, pilosebacealne stanice itd.

Klinička slika

U ranom stadiju najčešće se opaža transparentni čvorić promjera nekoliko milimetara, sa teleangiektazijama na površini. Isto tako, od samog početka ovaj se tumor može pojaviti u obliku sitne ulceracije koja ne pokazuje tendenciju zaraštavanja, ili se pak pojavljuje u obliku nepravilne ožiljkaste atrofije. Obilježje je bazalioma perzistencija, što znači da ne postoji spontana regresija niti odgovor na lokalno provedenu terapiju ( npr. antibiotskim ili kortikosteroidnim mastima). Najčešća lokalizacija je koža lica i to posebno na gornjim dvjema trećinama lica. Postoji nekoliko karakterističnih oblika bazalioma, a to su:

• basalioma solidum ( nodulare ) najčešći je klinički tip ovog tumora, a karakteriziran je polukuglastim tvrdoelastičnim čvorićem boje kože, sa teleangiektazijama na površini; veličina mu može varirati od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru; tijekom rasta može se razviti u niz čvorića koji poput bisera tvore bedem oko lagano ulegnutog središta.
• basalioma ulcerosum ( exulcerans ) u početku se manifestira kao plitka erozija s tendencijom povremenog krvarenja i posljedičnim stvaranjem hemoragične kruste; kasnije prelazi u perzistirajući ulkus različitog oblika, veličine i dubine ; takav tip bazalioma označava se i kao ulcus rodens; bazaliom koji pokazuje tendenciju intenzivnom infiltrirajućem rastu uz destrukciju kosti označava se kao ulcus terebrans; ovaj tip bazalioma, razarajući dublje srukture kao što su subkutis, hrskavica i konačno kost može dovesti do opsežnih mutilacija i nakaženja uz obilna krvarenja i mogućnost sekundarne infekcije. Terebrantni bazaliom može uzrokovati smrt bolesnika, ali treba istaknuti da se ni u ovom slučaju u pravilu ne pojavljuju metastaze.
• basalioma planum cicatricans – ovalna pločasta lezija prekrivena adherentnim smeđim ljuskama. Centar lezije često je bjeličast i atrofičan sa teleangiektazijama, a na periferiji postoji bedemast rub ili sitna opalna zrnca poredana poput brojanice koja predstavljaju diferenciranje u orožane ciste. Palpacijom nalazimo da je lezija infiltrovana. I dok se centralni dijelovi lezije pretvaraju u ožiljak, lezija na periferiji progredira.
• basalioma pigmentosum karakterizira slabija ili jača često nejednakomjerna smeđasta pigmentacija; ovaj oblik bazalioma uvijek treba uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici ostalih pigmentiranih tumorskih lezija kože.
• basalioma morpheiforme ( sclerodermiforme ) rjeđi je klinički oblik bazalioma; promjena je obično u razini kože ili nešto ulegnuta, žućkaste boje, tvrde konzistencije, neoštro ograničena prema okolini
• fibroepithelioma se pojavljuje u obliku multiplih tvorbi , sličnih fibromima
• carcinoma Arning multipli su bazaliomi trupa različite veličine crveno-smeđe boje
• naevobasalioma ( Syndroma Gorlin- Goltz, sindrom bazocelularnog nevusa ) nasljedna je pojava multiplih bazalioma uz koje se pojavljuju i neke anomalije, npr. ciste mandibule, anomalije rebara i kralježnice ( spina bifida, kifoskolioza ), epitelne ciste fibromi ovarija, nedostatok korpus kalozuma te mentalna retardacija; promjene na koži pojavljuju se u djetinjstvu ili u ravnoj adolescenciji u obliku simetrično raspoređenih multiplih papula, smještenih najčešće u aksilama, na vratu i na vjeđama; ovaj prvi, nevoidni stadij bolesti prelazi u stadij klinički potpuno izraženih bazalioma.

Tijek bolesti svih oblika bazalioma je progresivan, bez spontane sanacije.

Diferencijalna dijagnoza

U početnom stadiju nodularnog tipa bazalioma u diferencijalnoj dijagnozi dolaze u obzir : nepigmentirani nevusi, senilna sebacealna hiperplazija, moluscum kontagiozum, spinocelularni karcinom, početna seboroična veruka, aktinička keratoza i fibrom. Pigmentirani bazaliom treba razlikovati od malignog melanoma, nevocelularnog nevusa i nevus ceruleusa. Posebne diferencijalno-dijagnostičke poteškoće može stvarati površinski bazaliom kože trupa u diferencijaciji od psorijatičkog plaka i morbus Bowen. Morfeiformni bazaliom treba razlikovati od žarišta cirkumskriptne sklerodermije.

Dijagnoza

Dijagnoza bolesti postavlja se patohistološkim nalazom. Histološki se, vezano uz epidermis ili udaljeno od njega, vide solidni tumorski tračci građeni od atipičnih epitelnih, bazofilnih kuboidnih ili cilindričnih stanica. Cilindrične stanice na rubu tračaka obično su poredane palisadno. Tumori kod kojih tračci plitko infiltriraju dermis i vezani su uz epidermis, označavaju se kao površinski bazaliomi. U stromi tumora nerijetko se nalazi pigment hemosiderin što je posljedica krvarenja.

Terapija

Bazaliomi se liječe, mazanjem citostatskim mastima, hirurški i krioterapijo

• RTG-terapija – Tokom zračenja (frakcionirano, kontaktno zračenje) dolazi do razaranja tumora i dijela zdravog tkiva. Nastaje defekt koji zacjeljuje bijelim, atrofičnim, okruglim ožiljkom (okrugli ožiljak odgovara promjeru RTG-cijevi).
• Citostatska mast- primjenjuje se iznimno rijetko, odnosno samo u slučajevima sasvim površno smještenih bazocelularnih epitelioma.
• Hirurško liječenje – Ako je bazaliom lokalizovan na očnom kapku, ili na koži kojoj kao podloga služi hrskavica, onda pristupamo hirurškom liječenju.

Prognoza

Životna je prognoza dobra. Recidiv se opaža kod oko 5% bolesnika, no i taj se uspješno otklanja hirurškim odstranjenjem tumora.

MELANOMA MALIGNUM

Maligni melanom jedan je od najmalignijih tumora kože i sluznica,građen od melanocita,a karakteriziraju ga lokalna agresivnost i upadljiva sklonost ranom limfogenom i hematogenom metastaziranju.

Pojavljuje se pretežno kod bijelaca i to u 4 do 14 slučajeva na 100.000 stanovnika.Posljednjih godina maligni melanom je u znatnom porastu,te čini približno 2% svih malignih tumora i uzrokuje 1% do 2% smrti od malignih tumora.

Za razvoj malignog melanoma su odgovorna genetička oštećenja.Na eksperimentima životinja potvrđene su brojne aberacije hromozoma:

• kratki krak hromozoma 9
• dugački krak hromozoma 6

Pravi  gen za nastanak malignog melanoma kod čovjeka do danas nije poznat.Nedostatak tumorskog supresivnog gena je važan faktor u razvoju tumora.

Maligni melanom se pojavljuje, uglavnom, u reproduktivnom razdoblju života,sa izuzetkom Lentigo maligna melanoma od kojeg obolijevaju pretežno stariji ljudi.Kod djece se rijetko javlja.Na temelju proučavanja u Evropi, dva je puta češći kod žena nego kod muškaraca.Nakon provedene terapije, žene žive nešto duže u odnosu na muškarce.

Etiologija

Etiologija malignog melanoma nije poznata.Pokusi na životinjama su potvrdili postojanje virusa(tip C) s osobinama retrovirusa.

Maligni melanom može se pojaviti na:

• zdravoj koži
• iz nevocelularnog nevusa(mladeža)
• iz melanosispraeblastomosa.

Nije poznato kako ultravioletno zračenje utječe na bolest.Zna se da stalna izloženost sunčevu svijetlu u bolesnika s lentigo maligna povećava incidencu melanoma.To upućuje na solarnu ekspoziciju kao mogućeg etiološkog uzročnika.

Klinička slika

Maligni melanom se najčešće manifestuje kao polukuglast ili okrugao čvorić čija veličina varira od veličine zrna prosa do veličine lješnika.Boja može biti smeđa, smeđecrna, plavkastocrna ili potpuno crna.Ponekad se oko tumora vidi eritematozni halo ili pigmentovana zona, a kod uznapredovalih slučajeva i sitni satelitski tumori u okolini.Dijelovi tumora mogu biti bez pigmenta, kao i cijeli tumor.Sekundarne promjene, npr.kruste, erozije, ulceracije, krvarenja i veruciformni izgled pridonose raznolikosti kliničke slike.

Poznat je niz kliničkih klasifikacija malignog melanoma koje su međusobno slične.Klasifikacija Braun-Falca razlikuje slijedeće oblike malignog melanoma:

• lentigo maligna melanom(LMM)
• površinskošireći maligni melanom(SMM;Superficial spreading melanoma)
• primarni nodularni melanom
• akrolentiginozni maligni melanom te
• posebni oblici malignog melanoma.

LENTIGO MALIGNI MELANOM

LMM je nastao iz melanotične cirkumskriptne preblastomatoze,a proliferacija atipičnih melanocita započinje na epidermodermalnoj granici.

Razvija se kod starijih osoba iz lentigo maligna nakon latentnog razdoblja od više godina ili desetljeća.Najčešće zahvaća lice.Kod potpuno razvijenog oblika obično se vidi nejednoliko pigmentirani plak, veličine kovanog novca do dječijeg dlana, svijetlosmeđe do smeđecrne boje.Rubovi plaka nisu pravilni.Na malignu alteraciju melanotične preblastomatoze u LMM upozorava pojava infiltrata, čvorića i erozija.

Histoločki nalaz pokazuje atrofiju epidermisa, a subepidermalno se vidi elastoza, melanofazi i limfocitarni upalni infiltrat obično u obliku trake.U temeljnom sloju epidermisa vide se atipični melanociti(melanoma in situ).Proliferacijom tih stanica i probojem bazalne membrane, dolazi do invazije dermisa, te do prijelaza iz horizontalnog u vertikalni stadij rasta(invazivni lentigo maligna melanoma).

SUPERFICIAL SPREADING MELANOMA;PAGETOIDNI MELANOM

SSM je novotvorevina kože s jako proširenim, atipičnim, svijetlim, pagetoidnim melanocitima u epidermisu koji s prodorom bazalne membrane ulaze u dermis i tako nastaje vertikalni rast tumora. Razvija se, uglavnom, u osoba srednje životne dobi, pretežno na trupu.Počinje kao pločasta, neznatno elevirana pjega koja postepeno raste.Boja se kreće od žućkaste, preko smeđe, do crnosmeđei plavocrne..Rubovi su policiklični, ponekad malo uzdignuti.Nerijetko je prisutna inflamacija.Dosta rano na površini tumora se javljaju ulceracije.

U histološkoj slici nalazimo akantotični epidermis, a u njemu velike okrugle stanice koje imaju blijedu citoplazmu i koje su slične stanicamau Pagetovoj bolesti, ne samo izgledom, već i distribucijom, pa otuda i sinonim pagetoidni.Invazivna faza rasta očituje se prodorom tumorskih stanica kroz bazalnu membranu u dermis, čime je tumor iz horizontalne prešao u vertikalnu fazu rasta.U dermisu postoji gusti limfocitarni upalni infiltrat.

MELANOMA NODULARE

NM je tumor kože koji uglavnom nastaje iz nevocelularnog i displasičnog nevusa, a čini oko 15% svih malignih melanoma.javlja se između 40-te i 50-te godine života.Veoma brzo progredira.Anamneza je dosta kratka, od par mjeseci do dvije godine.Čest je na trupu i udovima.Ko primarnog NM moguća su dva oblika neoplastičnog rasta:vertikalni, kada nastaje malo žarište koje ubrzo izraste u polukuglasti, glatki, jednakomjerno plavkastocrni čvor različite veličine, ili horizontalni, kada nastaje aplanirani nodularni maligni melanom.Histološki nalaz pokazuje infiltraciju epidermisa i dermisa, a katkada i subkutisa tumorskim stanicama, obično uz jaku upalnu reakciju strome.

MELANOMA MALIGNUM ACROLENTIGINOSUM

ALM je oblik melanoma koji se pojavljuje primarno na tabanima i dlanovima, te prstima ruku i nogu.Na prstima, tumorsko je bujanje periungvalno ili subungvalno i izaziva destrukciju i pigmentaciju nokatne ploče.Početne lezije su slične onima  u LMM:Histološka slika pokazuje akantotični epidermis sa brojnim atipičnim melanocitima, te «gnijezda» tumorskih stanica u dermisu.

MELANOMA MALIGNUM AMELANOTICU

AMM čini oko 15% svih malignih melanoma.Kod ovog tipa melanoma, melanociti iz nepoznatih razloga ne sintetiziraju melanin.Često je histološka dijagnoza ujedno i prva dijagnoza.Na ovaj oblik malignog melanoma treba pomišljati kod svih klinički nejasnih erozivnih tumoroidnih promjena.s obzirom na biološku aktivnost, agresivniji je od pigmentiranog malignog melanoma, pa je prognoza veoma loša.

POSEBNE LOKALIZACIJE MALIGNOG MELANOMA

Osim opisanih oblika, maligni se melanom može razviti u oku, na sluznici usne šupljine i na genitalijama.Sluznica je češće zahvaćena u tamnoputih osoba.Prognoza malignog melanoma na sluznicama je lošija nego na koži, jer se maligni melanom na sluznicama često kasno dijagnosticira.Naročito lošu prognozi ima anorektalni melanom i maligni melanom vulve.Petogodišnje preživljavanje je manje od 10%.

Dijagnoza

Rana dijagnoza melanomalignoma ima veliki prognostički značaj.S obzirom da se najveći broj ovih tumora razvija iz nevocelularnog nevusa, veoma je važno uočiti rane promjene na nevusu koje ukazuju na malignu alteraciju, a to su slijedeće promjene:

• nevus se povećava
• nevus mijenja boju ka tamnijim nijansama
• na površini nevusa se javljaju pliće ili dublje ulceracije koje krvare
• u okolini nevusa se javlja eritematozni halo, a kasnije i tzv satelitski tumori koji   predstavljaju metastaze tumora u kožu
• ponekad je samo subjektivni osjećaj svrbeža dovoljan znak i upozorenje da se nešto dešava u nevusu.

U svakom slučaju, klinička dijagnoza melanoma mora biti histološki potvrđena.Uvijek se preporučuje ekscizijska biopsija, koja osim tumora obuhvaća i barem 1 cm klinički nepromijenjenog okolnog tkiva, a zahvat se izvodi u provodnoj ili općoj anesteziji.Od tako uzetog tkiva se brzom tehnikom pripremaju histološki preparati(kriostatski rezovi).Ukoliko se na anvedeni način ne potvrdi dijagnoza, operativna rana se zatvara, te se čeka rezultat pretrage na temelju parafinskih histoloških preparata.U slučaju da se u incizijskoj biopsiji opazi melanom, u svih tumora tumorske debljine veće od 0,76mm mora se u roku od tri sedmice uraditi reekscizija, na način kakav je primjeren eksciziji primarnog melanoma.

Histolosko stupnjevanje  dubine prodora malignog melanoma

U stupnjevanju prema Clarku razlikuje se pet stupnjeva:

• stupanj I(tumorske stanice nalaze se samo u epidermisu)
• stupanj II(tumorske stanice su probile bazalnu membranu i nalaze se u papilarnom dermisu)
• stupanj III(tumorske stanice ispunjavaju papilarni dermis u potpunosti i nalaze se u graničnom području između papilarnog  iretikularnog dermisa)
• stupanj IV(tumorske stanice nalaze se u retikularnom dermisu)
• stupanj V(tumorske stanice se nalaze u subkutisu)

U stupnjevanju prema Breslowu razlikuju se tri stupnja:

• stupanj I(debljina tumora od 0 do 0,75mm)
• stupanj II(debljina tumora od 0,76 do 1,5mm)
• stupanj III(debljina tumora od 1,51 do 2,25mm)

Klinicki stadiji bolesti

Nakon potvrde dijagnoze melanoma, te dubine njegovog prodora, treba utvrditi stupanj njegove proširenosti, tj. Utvrditi o kojem stadiju bolesti je riječ.Ovdje se mora rentgenološki, sonografski , te primjenom kompjuterizirane tomografije potvrditi ili isključiti postojanje metastaza u plućima, jetri, srcu, mozgu i u kostima, a klinički, te limfografijom i sonografijom treba ispitati limfne čvorove.

Klinički se razlikuju tri stadija bolesti, i to:

• prvi stadij(primarni tumor bez klinički primjetljivih metastaza u regionalnim limfnim čvorovima)
• drugi stadij(primarni tumor sa klinički dokazanim metastazamau regionalnim limfnim čvorovima) i
• treći stadij(primarni tumor sa udaljenim limfogenim ili hematogenim metastazama)

Diferencijalna dijagnoza:Naevus naevocellularis pigmentosus, Epithelioma baseocellulare pigmentosum, kavernozni hemangiom, piogeni granulom, seboroična veruka, itd.

Dobra metoda  u diferencijalnoj dijagnostici malignog melanoma jest dermatoskopija(desetorostruko ili veće povećanje suspektne lezije uz uljnu imerziju), kojom se prilično sigurno mogu razlikovati neke pigmentne lezije, regresivne promjene, kapilarne tvorbe i upalne promjene.Vrlo korisnim u prosudbi da li je neka lezija maligni melanom ili ne može biti ABCDE pravilo(asimetrija, border-rub, color-boja, diametar-veće od 5mm, elevation-uzdignutost lezije).Ukoliko su 4 od 5 navedenih kriterija prisutna, promjenu treba odstraniti, jer je moguće da je riječ o malignome melanomu.

Terapija

Terapija melanoma  je hirurška, a u prvome stadiju bolesti primarni tumor je potrebno odstraniti dovoljno široko i dovoljno u zdravo okolno tkivo.(3-5cm od ruba tumora).Rubovi rane spoje se šavovima ili se defekt prekriva transolantatom.Kod melanoma na prstu, amputacija se vrši u visini proksimalne falange.U drugome stadiju bolesti vrši  se odstranjenje primarnog tumora i regionalnih limfnih čvorova, uz citostatsku i ostalu primjerenu terapiju, dok se u trećem stadiju bolesti primjenjuje odgovarajuća konzervativna terapija(citostatska terapija, interferon, nespecifična imunoterapija, citokini,…).Maligni melanom je radiorezistentan, pa se u rijetkim slučajevima, prije operativnog zahvata, provodi RTG-zračenje.

Prognoza

Nakon operativnog zahvata u oko 80% bolesnika pojave se metastaze u prve tri godine, u oko 5% bolesnika nakon pet i više godina, a zabilježeni su i slučajevi pojave metastaza 10  i više godina nakon zahvata.Bitni prognostički kriteriji prema Braun-Falcu su:dubina prodora tumora, volumen tumorske mase, mitotski indeks, lokalizacija tumora, te dob i pol oboljelog.Prognoza malignog melanoma uglavnom se promatra iz aspekta kliničkog stadija bolesti.Tako 5-godišnje preživljavanje u prvom stadiju bolesti iznosi 80%, u drugom 20%, a u trećem stadiju 5-godišnjeg preživljavanja nema.Što se lokalizacije tiče, maligni melanomi na udovima imaju bolju prognozu od onih smještenih na trupu ili u području glave.Osobito su zloćzdni oni u predjelu vulve, teu anogenitalnom području.Što se spola tiče, vjerovatnost preživljavanja je veća u žena za 10%.

Kontrola bolesnika nakon završetkaterapije:ne 5-godišnja kao što je uobičajeno nakon završene terapije u drugih tumora, već stalna, u primjerenim vremenskim razmacima.

Profilaksa

Sve pigmentirane lezije treba pažljivo opservirati.Indicirana je profilaktička ekscizija displastičkih nevusa, kao i plavog nevusa.Profilaktičku eksciziju treba učiniti i kod nevusa smještenih na mjestu iritacije(dlanovi i tabani).Na temelju ABCDE pravila, treba profilaktički ekscidirati i histološki pregledati svaku pigmentiranu leziju koja je asimetrična, ima  nepravilne rubove, nejednoliku pigmentaciju, dijametar veći od 5mm i elevirana je.

Video prilog: Melanom

Shortlink: