Aritmija
Naslovna » Interna » Aritmija

Aritmija

Definicija

Neprekidan rad srca omogućen je stalnim stvaranjem podražaja u dijelu desne predkomore srca koji se zove sinusni čvor. Nadražaj se s tog mjesta širi kroz. predkomore, specijalni mišićni snop vlakana nazvan Hisov snop, sve do stanica srčanog mišića lijeve i desne komore.

Ovi električni impulsi nastali u srcu omogućuju rad srca u vidu grčenja (sistole) ili opuštanja srca (dijastole) 60-80 puta u minuti. Ubrzani srčani rad preko 100 u minuti zove se sinusna tahikardija i najčešće je posljedica vansrčanih čimbenika: fizičkog napora, psihičke napetosti, povišene tjelesne temperature, povećane aktivnosti štitnjače, pretjeranog unosa kofeina, alkohola, nikotina.

Usporen srčani rad ispod 50 u minuti zove se sinusna bradikardija i najčešće je posljedica dobre fizičke utreniranosti, smanjene funkcije štitnjače, žutice, starenja i učinci nekih lijekova (digitalis, betablokatori, verapamil, diltiazem i dr.).

Etiologija

Srčane aritmije nastaju uslijed poremećaja u stvaranju ili provođenju podražaja u srcu ili istovremeno oba poremećaja. Uzroci koji dovode do srčanih aritmija mogu se podijeliti u tri skupine: bolesti srca, bolesti drugih organa i opći poremećaji. Bolesti srca su: koronarna bolest srca (angina pektoris, infarkt miokarda), zapalenjski procesi u srcu, slabost srčanog mišića, srčane mane i dr.

Bolesti drugih organa su: bolesti pluća, bolesti središnjeg živčanog sustava, bolesti bubrega, bolesti endokrinih žlijezda (najčešće štitnjače) i bolesti probavnog trakta. Opći poremećaji su različite infekcije i toksična stanja, gubitak minerala ili tekućine iz organizma, efekti nekih lijekova, naročito digitalisa, diuretika i nekih lijekova za liječenje srčanih aritmija (kinidin, Flekainid i dr.).

Značaj srčanih aritmija je dvojak. Prvo, mogu smanjiti učinkovitost srčanog rada i do 30%. To se odnosi na srčane aritmije s ubrzanim srčanim radom. Drugo, mogu biti uzrok iznenadne srčane smrti u slučaju pojava titranja komora (fibrilacija komora).

Dijagnoza

Dijagnoza srčanih aritmija se postavlja na temelju kliničkog pregleda bolesnika, EKG-a, ehokardiogram, 24-satnog promatranja EKG-a (Holter EKG), testova opterećenja i eventualno elektrofiziološkog ispitivanja srca i koronarografije.

Podjela aritmija i njihovo liječenje

Prema podrijetlu srčane aritmije mogu biti iz predkomora (atrijske) i komora (ventrikularne).

Sa gledišta liječenja ova razlika je značajna iz dva razloga:

  • atrijske aritmije su manje opasne za bolesnika
  • različit je pristup liječenju

Najčešći poremećaji srčanog ritma su prijevremeni srčani otkucaji (ekstrasistole). Mogu nastati u predkomoru ili komorama.

Predkomorske ekstrasistole se često javljaju i kod zdravih ljudi. Mogu biti preteča treperenju i lepršanja predkomora. Ne zahtijevaju liječenje. Beta blokatori (Inderal, presolol, Atenolol) se mogu prepisati ako su ekstrasistole praćene neugodnim senzacijama.

Ventrikularne ekstrasistole se također javljaju kod zdravih ljudi, ali i kod bolesnika s koronarnom bolešću srca, slabošću srčanog mišića, arterijskom hipertenzijom, gubitkom kalija i kao posljedica nuspojava nekih lijekova (digitalisa, antiaritmika). U liječenju ventrikularnih ekstrasistola treba ukloniti uzrok koji je do njih doveo. Kod zdravih ljudi liječenje nije potrebno. Davanje malih doza betablokatora može smanjiti neugodne senzacije koje bolesnici često osjećaju, ai spriječiti pojavu težih aritmija.

Treperenje predkomora (Arrhvthmia Absoluta, Fibrilatio atriorum) je jedna od najčešćih srčanih aritmija. Javlja se kod osoba s koronarnom bolešću srca, slabošću srčanog mišića, bolešću mitralnog zalistka (posebno mitralnoj stenozi), povećanoj funkciji štitnjače, bolestima srčane kese (perikarda). Kod jednog broja bolesnika uzrok se ne može otkriti. Za liječenje koje je neophodno, važno je da se ubrzani srčani rad usporiti primjenom digitalisa, betablokatora ili verapamila i da se daju antikoagulantne lijekovi (Farin, Sintra) da se spriječe tromboembolijske komplikacije (moždani udar, začepljenje arterija nogu, slezene, bubrega i dr. ). Primjena antikoagulantnih lijekova zahtijeva stalnu kontrolu krvi (određivanje protrombinskog vremena-INR) da bi se primijenila odgovarajuća doza lijeka. INR trba biti od 2-3.

Najteži poremećaj srčanog ritma su ubrzanja rada komora (ventrikularna tahikardija) i treperenje komora (ventrikularna fibrilacija). Najčešće se javljaju u akutnom infarktu miokarda i nestabilnoj angini pektoris. Komorska tahikardija se liječi primjenom Xylocain ili Minsetila davanjem u venu ili primjenom elektrošoka. Primjena elektrošoka je jedina učinkovita, spasonosna mjera u slučaju treperenja komora.

Zaštita od ponovljenih napada ovih aritmija postiže se liječenjem koronarne bolesti srca, prije svega uklanjanjem ishemije srčanog mišića propuhivanjem koronarnih arterija ili kirurškom revaskuarizacijom srčanog mišića. Od lijekova se primjenjuju betablokatori, Amiodaron kao i ugradnja automatskog defibrilatora.

Aritmija 3.29/5, (65.71%), 7
Don't be shellfish...Share on FacebookShare on TumblrTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+
Tekst objavio: Dervis Deljo
Tag

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *